Nov 09
28
Ni vjerovao nisam da ću se zaljubiti tako
jer u životu mom srića me napuštala lako.
I u nebeskom plavetnilu tražio sam zvijezdu vodilju
da osvijetli moje pute i pronađe izlaz iz ove tuge.
I u odsjaju zvijezde ugledao sam lice tvoje
u kap sjećanja mašte moje.
Al´ tuga se vratila, došla iznenada
prekrila sunce, zvijezde i mjesec.
I odnijela me daleko
u daljinu bespućja.
Na pučini tame u samoći plovim
bez vesla i idra il utjehe neke.
U jedinoj želji da zaboravim tebe
moja jedina srića i tuga si ti.
Hodam gradom, ulica me zove
i tražim stare, umorne prijatelje moje.
Jer u životu svakog, jedna tužna ljubav ima
a što je tuga veća o njoj se lipše sniva.
Samo sam plakao ljubavi
samo sam plakao vjeruj mi
nedostaješ mi ti.
A zar ne vidiš ove suze na dlanu
u trenucima dok plaćem ostavljaš me ti
ja znam da odlazim u tamu
iz koje se neću vratiti.
Samo sam plakao ljubavi
samo sam plakao vjeruj mi
nedostaješ mi ti.
I moja će duša tvoju pratiti
i moja će ljubav tvoju tražiti
nedostaješ mi ti.
