Bodulica

Bilo je podne,čula su se zvona
Tribalo je poći doma
I dok san′ batelu ja odveza s
grote
Zapela mi jedna mala u konope

Da ni danas,još ni danas
Meni mira ne daju
Njene oči,crne oči
Kad me pogledaju

Gori more,gori kamen
U mom srce gori plamen
Bila idra,tihi vitar
Prvi put san′ vako sritan

Ma da je ′jubin,pa da poletin′
Poput bila kaleba
′Judi moji,meni ništa više
Od tog ne triba

Upozna′ san′ je na žalu
Jednu smišnu bodulicu malu
Gledala me prvo sa visoka
Sad me gleda malo malo priko
oka

Da poljubim neljubljene
Dalmatinske usne njene
Pa nek′ k vragu ode cili svit
Onda mogu i umrit