Nov 09
29
Za koga su noćas tvoje kose raspletene,
nekom se nadaš a, bojim se, da to nisam ja.
Još su mi misli u tvoje riječi zapletene.
I pitam se dal´ kasno je za nas.
Bar reci mi da znam.
Za koga ove suze noćas padaju kad ti ih ne čuješ,
i sumnjam da me pamtiš, da mi ikad ime spomeneš.
I kome pružam ove ruke kada znam da nisi tu.
U sobi sami ja i ljubav jer još samo imam nju.
Koga li noćas gledaju tvoje oči snene
i dal´ je u njima još uvijek onaj isti sjaj.
K´´o da me nema kada nisi pored mene
i nećeš doći predosjećam.
Bar reci mi da znam.
