S vremena na vrijeme

Ne znam koliko vremena
prođe od onog proljeća.
I, osim njenog imena,
ništa me na nju ne podsjeća.

Jer, život teče dalje
i moraš, htio ili ne
da pomiriš se jednom s tim
da nećeš imati baš sve.

Al´ s vremena na vrijeme
u san mi dođu njene
usne što nitko ljubit´ neće
nježnije od mene.

Prolaze zime, ljeta
dijeli nas pola svijeta
a ja još sanjam usne njene
k´o da su kraj mene.

Rastanka našeg sjećam se
kad mi je rekla da to nije to,
pitala da li ljutim se
i da joj ne uzmem za zlo.

Rekla je da život teče dalje
da moram, htio ili ne
da pomirim se jednom s tim
da neću imati baš sve.