Nov 09
29
Nije ovo onaj isti grad
gdje smo djeca bili.
Ni ja više nisam lud ni mlad,
samo ti se čini.
A u našoj staroj ulici
ja ne živim više,
al´ bar ću pjesmu da joj napišem.
Rijetko imam vremena al´ znam
ponekad da svratim.
I uvijek mi manja izgleda
nego što je pamtim.
Tu, na broju tri, ja pozvonim
da li nekog ima,
tu, na tvojim kućnim vratima.
Jer život nas je rasuo svijetom, kao bisere
i možda se i sretnemo, ko zna kad i ko zna gdje.
Možda baš tu, pod trešnjom što nas je od kiše sakrila,
tu gdje si me zadnji put poljubila.






