Ko dvije kazaljke

Ponekad poželim da nije prekasno

da si tu kraj mene i dišeš lagano

ponekad poželim na tvojoj koži ostaviti trag

ali sve,  sve želje k’o sjene briše mrak

Žena u prolazu na tebe podsjeti

i srce mi zadrhti kad’ telefon zazvoni

i opet poželim na tvojoj koži ostaviti trag

ali sve, sve želje ko sjene briše mrak

K’o dvije kazaljke nas dvoje živimo

jedna polagano, a druga prebrzo

svaki naš susret lomi me k’o stijenu val

a život juri kao vrijeme začaran