Dec 08
2
Nas četvoro s kamena,
a ravan stari šor.
Ćaća i ti, sestra, ja
voda, kruv i sol.
Do večeri studene
kad nam staje sat
i s dvoje nas ostade,
majko sirota.
Vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo
i dušu slavonsku.
Prazna kuća, nad njom spi
misec zarez, žut.
Mi majko kad ode ti
svak na svoj pošli put.
Sad ja iman ka i ti
svojih četvoro,
pa ih učim voliti
i kamen i šor.
Vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo
i dušu slavonsku.
Vrime vrti sve u krug
lozu, polje, stine
i mašklin i plug.
Vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo
i dušu slavonsku.
Vrime vrti sve u krug
lozu, polje, stine
i sjever i jug.
Čini se ka jucer
vrime buduće.
