Dec 08
2
Plati piće da ti priču ispričam
o čovjeku s kraja prošlog stoljeća
kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
a junaka bilo k’o u pjesmi narodnoj
sloboda je zid s čvrstim vratima
a hrabrost je ključ što vrata otvara
bez pitanja otš’o je među prvima
i nije ga bilo pet dugih godina
ej, procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja suzom natopljena
u kamenu slova pišu stoje ponosno
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, riječi pogane
kad se poslije svega kući vratio
sto puta je rukom na se krenuo
krenuo pa stao jer i kad nemaš kud’
čekaj, Bog sve vidi i nije uzalud
ej, procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja krvlju natopljena
u kamenu slova pišu stoje ponosno
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, riječi pogane
za ovakve stvari krivi smo i mi
jer smo na junake svoje pljunuli
i tu priča moja ne završava
plati piće, prijatelju, znam ih puno ja
