I da krenem putem prema tebi
Oj oraje iz djetinjstava moga
Čini mi se vratio se ne bi
Nikad više iz naručja tvoga

Oj oraje oraje
Daleko sam od tebe
Svakim danom sve sam dalje
A ti širiš grane
Širiš grane i još čekaš na me

Suze teku a duša me boli
Jer ja nisam tamo gdje bi htio
Oraj pruža grane ko da moli
Da se vratim di sam davno bio

Upregnit ću još jednom u ćeze
Ranim jutrom moga konja vrana
Osvanut će opet zore plave
I nada mnom od oraja grana

Zamisli šume hrastove
Zamisli i đeram naš
Zamisli kako vodimo riđane
Kroz gusti slavonski šaš

Ej, hej sjeti se
Slavonije ponosne
Daleko si sad od nje
A ona zove te

Zamisli zlatno more
Zamisli jesenje kiše
Zamisli kako do zore
Pijemo još jednu više

Zamisli mutne vode
Zamisli dah jesenji
Zamisli kako sviramo tambure
Dok tiha noć prolazi

Ej, hej sjeti se
Slavonije ponosne
Daleko si sad od nje
A ona zove te

S druge strane rijeke tamo šuma poćinje
odnekuda ti se stvori ko duh iz boce
najrađe bi stisnuo te svu izljubio
al te nisam ni pogledo već produžio

Nije bilo nije do mene
nisam imo na kraj pameti
da ću kada prođu godine
žalit što se nismo voljeli

Ej da mogu vratit vrijeme pa iznova
ne bi mi se glupost više ta ponovila
al me stižu sijede vlasi bore gužvaju
godine me dohvatile pa ne puštaju

Evo stoga savjet mlađim da ne luduju
pametni se na greškama tuđim školuju
najbolje je skupit hrabrost reći volim te
jer ne vrijedi poslije pjevat poslije kasno je

I ko na platnu vidjeh sve
ja mlad i lud a ti predivna
dan danas tražim razloge
što sam te noći otišo, tko zna

Svaka ptica svome jatu leti
samo ja sam ptica samica
teško mi je uvijek kad se sjetim
što sam tebe ostavio ja

Još zelen ja a šaren svijet
upoznah curu roda bogata
al ubrah pelin a ne cvijet
nije ta ljubav dugo trajala

Poslije me život nosio
ko list papira izgužvan i siv
pio sam, karto prosio
i stid me bilo stid me što sam ziv

Svaka ptica svome jatu leti
samo ja sam ptica samica
teško mi je uvijek kad se sjetim
što sam tebe ostavio ja

i najzad sam doskitao
al niko nije znao tko sam ja
a kad sam za tebe pitao
otišla vele, kad se udala

I sve bi dao
Za malo sreće
Al’ neće sreća
Doći tek tako

Ponekad stanem
Pa karte zbrojim
Puno sam dao
Ništa ne osta

Al’ još se ne dam
I još postojim
I tuge će jednom
Već biti dosta

Refren:
Što te imam moj živote
Kad mi ništa nisi dao
Što te imam moj živote
Sto put si me izigrao

Što ti je život
Na vjetru svijeća
Zaludu novci
Sveg svijeta zlato

Tek rijetki shvate
Ljubav je sreća
I svako zašto
Ima svoj zato

Što te imam moj živote
Sto put si me izigrao

Nedjelja sveta, s jeseni rane
Na šoru su se ponovno sreli
I Stipa reče, držeć joj ruke
“Ostani sa mnom život cijeli”

Ljubav je vječna i o njoj priče kruže
Dan danas stari reći znaju
Kad dvoje sretnih ruke si pruže
“Tako je Stipa volio Anu”

Sagradili su kućicu malu
Na zemlji što im Zvonar dao
Imali konje, Cvetka i Alu
I psa što Garov se zvao

Kažu da život mazio nije
Ni nju ni njega, ni troje mali’
Al’ sretni skupa uvijek su bili,
Za ništa drugo nisu znali

Ljubav je vječna i o njoj priče kruže
Dan danas stari reći znaju
Kad dvoje sretnih ruke si pruže
“Tako je Stipa volio Anu”

Stari su bili i on i ona,
A djeca već im otišla davno
Jednoga dana zazvone zvona
I Stipa pusti suzu za Anom

Te noći pas je cvilio tiho
Kao da želi otjerat’ tugu
Izjutra rano, Stipa Zvonarev
Opet je Ani pružio ruku

Ljubav je vječna i o njoj priče kruže
Dan danas stari reći znaju
Kad dvoje sretnih ruke si pruže
“Tako je Stipa volio Anu”

A tamo više nema te
Tek neke stare stvari
Jedino još u meni
Ima te previše

Suza krene sama od sebe
Kad te netko spomene
Ko da živu ranu diraju
Bog zna kolko sam te volio
Tamburaši za moj stol
Ajd sad onu meni najdražu

Znao sam i ranije
Tuga uvijek vreba
Al što baš mene stalno
Mora pratiti

U životu imo sam
I više neg što treba
Al imati je bez tebe
Ko i nemati

Suza krene sama od sebe
Kad te netko spomene
Ko da živu ranu diraju
Bog zna kolko sam te volio
Tamburaši za moj stol
Ajd sad onu meni najdražu

Hag je naša posljednja
Ma kakvi Munchen, Beč ili Prag
Spremi se narode jer diližansa
Kreće što vozi sve nas za Hag

Kumu se sviđa, sve gladi bradu
Veli mi vidi, sve je pod špagu
Ovi resurse koristit znadu
Svi bi mi trebali biti u Hagu

Hag je naša posljednja
Ma kakvi Munchen, Beč ili Prag
Spremi se narode jer diližansa
Kreće što vozi sve nas za Hag

Gledam ja kuma, pa di to ima
Zveknem ga klompom u očni živac
Jebo te Hag, skup s biciklima
Ićeš ti meni u Remetinac

Hag je naša posljednja
Ma kakvi Munchen, Beč ili Prag
Spremi se narode jer diližansa
Kreće što vozi sve nas za Hag

Boluje srce od jada
I zbog našeg rastanka
Na suvoj grani bili cvit
Nemoj me zaboravit

Kupina divlja, prašnjava
Sakrila pute za nama
Na suvoj grani bili cvit
Nemoj me zaboravit

Zbogom ko tiha molitva
Suza za kraj i oproštaj
Na suvoj grani bili cvit
Nemoj me zaboravit

I kad me svi zaborave
A ti nemoj, cekaj me

Jurili su po našem sokaku,
konji vrani, konji gizdavi.
I na njima opijena mladost,
što se nikad neće vratiti.

A u jesen ženili se momci,
na curama sjaju dukati.
Kad bi kola krenula kroz selo,
tamburaši su ih pratili.

Iznenada sakrili se negdje,
konji vrani, mladost pijana.
I od onda ne čuju se više
tamburaši pokraj Dunava