Jan 11
3
i ovog jutra si otvorila oci kao po kazni
malo tumarala po hodnicima noci
i vidjela da su prazni….
nisi mogla…. nisi mogla ni u snu
tako nesto da zamislis….
to nisi pisala ni pod razno….
da bi jedno…. da bi jedno mjesto
s tvoje strane jastuka
zauvijek moglo ostati prazno….
pocnimo ponovo ispocetka
bol je sve sto ostaje od imetka….
pocnimo ponovo ispocetka
ko to zna gdje ce nas odvesti rijeka….
trebat ce vremena da zasvira tisina
u tvojim grudima….
trebat ce vremena da se otvori vitrina
sa novim cudima….
trazila si…. trazila si nesto sto
Bog nije stvorio….
ljubav…. a da u njoj zrno sumnje nema….
trazila si trazila si covjeka
koji bi te volio….
samo zbog tebe a takvoga nema….
pocnimo ponovo ispocetka
bol je sve sto ostaje od imetka….
ovo sto imamo sad sve od kolijevke do groba
uvijek je bila znaj….skupa i luksuzna roba
ti ideali sto vremenom prijete da izblijede
kad covjek i zena u ljubavi zajedno osijede….






