Volim te kad pricas

volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim daleko

riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vaše šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi

gledaj molu malu kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji