Jan 11
4
čija krv to kola venama hrabrih
za čiji račun lady prikrivaš strah
probudi me kad naglo osjetiš želju u sebi
negdje prije odlaska
čija krv tada kola venama hrabrih
kaži zbogom i nek te proguta noć
vaše veličanstvo
snaga i moć
čije Iice nosi kameno vrijeme
usred boli naviknute da vrišti u snu
poljubiš li me zadnjim naporom rolje
upisati ću to kao svoju pobjedu
od nebrojeno mogućnosti ds se ubije čovjek
kaži zbogom i nek te proguta noć
vaše veličanstvo
snaga i moć
čiju samoću kriju mozak i tema
cijelom dužinom praznog hola
na vjetru miris lavande izmiješan sa zlatom
i fragmenti Ijubavi
i što god da se mijenja isti su Ijudi
i neumitna pravda za slijepce u mraku
i žrtve što tako lijepo pristaju kolažu na tvom zidu
vaše veličanstvo






