Niska bisera

uvijek se vračam ulicama s kojih si potekla
u jesenja predvečerja osjenčanih bora
znam da me išćekujes svakim treptajem
ispod naslaga paučine u lažnom obilju
ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne možeš
izvući

na tragu bez spoznaje
na tragu bez svijetlosti

znam da me očekuješ u nisci bisera

rascvjetali vinovnici jetkih uboda
ne dopiru do tvoga srca
iako
tavore na dnu protekcije
poput mumija
temeljito ispunjeni besmislom

ako ostane ista za nama
ako preostane nesto i za nas